Zbog novih su zakona banke i druge novčarske ustanove zadnjih godina
uložile znatna sredstva u tjelesnu i sustave tehničke zaštite. Dokazuje
to i policijska statistika - dok su u 2005. godini zabilježena čak 42
razbojništva u bankama, već u 2006. bilo ih je 30, u 2007. samo devet,
a u 2008. godini svega osam! Isti trend zadržao se i ove godine.
Predstavnici MUP-a više su puta isticali da zadnjih godina
bilježite sve nižu stopu razbojstava u bankama i drugim novčarskim
ustanovama. Kakva je situacija u 2009., usporedite je s prijašnjim
godinama?
Pogledamo li stanje razbojništava od 2003. pa sve do 1. studenoga ove
godine, primjećuje se kontinuitet laganog pada. Taj je pad počeo još
2004. kad smo imali najviše kaznenih djela razbojništava, čak 1504, da
bismo ih u 2008. imali 1170. U prvih 10 mjeseci ove godine imamo ih
999, što je blagi skok od 8,2 posto u odnosu na 923 razbojništva u
prvih 10 mjeseci prošle godine. Što se tiče objekata napada, vidi se da
su među najugroženijim objektima trgovine i kladionice - i to najviše u
većim urbanim sredinama poput Zagreba, Rijeke i Splita. Ti objekti
imaju minimalne mjere zaštite, a za razbojništvo u trgovini ili
kladionici kriminalcima je dovoljna minuta-dvije, nakon čega brzo
pobjegnu i obično iza sebe ne ostave nikakve tragove, a i osobni je
opis često nemoguće dobiti jer su u pravilu maskirani. To stvara
probleme ne samo kod traganja, nego i kod eventualnog prepoznavanja
počinitelja. Najviše kaznenih djela razbojništava čini se na otvorenim
prostorima, gdje praktički ne postoje nikakve mjere zaštite. Takva
djela obično zovemo ulična kaznena djela, a u pravilu su to krađe
mobitela i manjih svota gotovine djeci i mladima.
Kakva je sigurnost naših banaka?
Sigurnost u hrvatskim bankama sve je bolja, što se najbolje vidi i iz
statistike. U 2003. u bankama smo imali 19 razbojstava, u 2004. rast na
23, a 2005. velik skok na čak 42! No već godinu kasnije taj smo broj
uspjeli smanjiti na 30, 2007. na samo devet, dok smo ih u 2008. imali
još manje – samo 8. Da stvar bude zanimljivija, taj se trend nastavio i
ove godine kada smo u prvih 10 mjeseci imali samo sedam razbojstava u
bankama, dakle, isto kao i lani.
Kako tumačite drastičan pad broja pljački banaka?
Kao prvo, banke su uvele minimalne mjere zaštite propisane zakonom, jer
u suprotnome ne bi mogle poslovati. Po Zakonu su, naime, obavezne imati
videonadzor te protuprovalni i protuprepadni sustav zaštite, a ako
imaju neprobojna stakla, tada fizička zaštita nije nužna. No dosta je
banaka uvelo i dodatne mjere sigurnosti, pa već imamo više banaka s
neprobojnim staklima, a neke su na ulaze instalirale dvostruka vrata
koja se otvaraju s vremenskom zadrškom, što je vrlo efikasno. U
posebnoj smo analizi ustanovili da ni u jednoj banci s takvim vratima
nije zabilježeno nijedno razbojništvo. Smanjenju tih kaznenih djela u
bankama i drugim novčarskim institucijama sigurno doprinosi i nazočnost
zaštitara jer razbojnici imaju i niz drugih mogućnosti doći do novca,
umjesto da riskiraju sukob s naoružanim zaštitarima. I to se vidi u
statistici jer oni koji su kanili opljačkati banku, ipak radije više
puta napadnu trgovinu ili kladionicu bez zaštitara i sigurnosnih vrata.
S druge strane, policija je lani privela i kriminalistički obradila
više domaćih kriminalnih skupina, čiji su članovi i dan-danas ili u
pritvoru ili na izdržavanju kazne, pa sigurno i zato bilježimo pad
broja ozbiljnih razbojništava. Kao još jedan od razloga snažnog
pozitivnog trenda ističem i činjenicu da smo prijašnjih godina uhitili
i brojne razbojnike iz susjednih zemalja koji su nam često upadali
upravo u banke. Počinitelji uličnih razbojstava i razbojstava u
kladionicama uglavnom su domaći ljudi, mladići, ovisnici o drogama koji
se za nedjela obično ne pripremaju, niti su posebno organizirani. To su
gotovo uvijek tzv. prigodna razbojništva i tzv. prigodni razbojnici, a
ne sustav ili organizacija spremna zapucati na policiju i zaštitare.
Jeste li zadovoljni stupnjem tehničke zaštite, od najvećih institucija pa do najmanjih kladionica i trgovina?
Tu vrijedi ono poznato "koliko para, toliko muzike". Oni financijski
bolje potkovani imaju kamere dobre rezolucije, no oni slabijeg
financijskog stanja stave kameru tek toliko da zadovolje zakonski
minimum. Vlasnici tvrtki kojima je stalo do imovine, koji ne računaju
na to da će im osiguranje nadoknaditi štetu i koji se brinu za
zaposlenike, obično instaliraju videonadzor i pobrinu se da gotovinu
pohranjuju na sigurno mjesto, a ne na blagajnama. Jasno, uvijek će biti
i onih koji zbog lošijeg poslovanja i nedostatka novca nisu u stanju
uložiti u videonadzor i druge oblike zaštite, iako se to dugoročno
uvijek isplati.
Cijeli članak pročitajte OVDJE!
RSS feed Comments