CBRNe doktrina ništa je drugo doli dogovoreni način suradnje vojske,
policije, obavještajno-sigurnosnog sektora i sustava zaštite i
spašavanja, ali i privatnih zaštitara, u zaštiti od nuklearne,
radiološke, kemijske, biološke i eksplozivne ugroze . Kada bismo sustav
nacionalne sigurnosti prihvatili na taj način, stvari bi bile puno
jednostavnije jer na svijetu nema tako bogate države koja si može
priuštiti posve neovisne sve te segmente sustava sigurnosti
ABKO, NBKO, ABC, NBC, HAZMAT... tek su neke od kratica kojih se mnogi
sjećaju ponajviše iz vremena "hladnoga rata". Iako do "sukoba svjetova" u
obliku nuklearnog rata SAD-a i SSSR-a nikad, srećom, nije došlo,
prijetnje čovječanstvu danas su jednako velike, ako ne i veće,
uozbiljene kroz brojne terorističke organizacije diljem svijeta. Danas
su sve te kratice obuhvaćene jedinstvenom kraticom novog sadržaja, a
osuvremenjeni pojam glasi CBRN defence, ili pak CBRNe defence ako se
cijelom problemu doda i problem modernih visoko brizantnih eksploziva. U
povodu tzv. nuklearnog summita održanog u Washingtonu u organizaciji
predsjednika SAD-a Baracka Obame, o suvremenim metodama obrane od
kemijskog, biološkog, radiološkog i nuklearnog oružja razgovarali smo s
dr. sc. Zvonkom Orehovcem, umirovljenim brigadirom Hrvatske vojske.
Možete li nam uvodno objasniti sam pojam CBRNe, koliko je star i što
točno znači?
To je termin novijeg datuma. Prve postrojbe protukemijskog, biološkog,
radiološkog, nuklearnog i eksplozivnog djelovanja nastale su nakon
napada na SAD 11. rujna. Prije toga su, također u SAD-u, u sklopu
Nacionalne garde djelovali tzv. Hazmat timovi ("Hazzard Material Teams")
koji su se bavili problematikom opasnih tvari, ali samo u industrijskom
te u smislu ugroza opće namjene. Godine 1998. upravo je Hrvatska bila
domaćin prvog kongresa na kojem se govorilo o tzv. graničnim
slučajevima. Tad smo počeli upozoravati da ne morate nekog napasti
kemijskim oružjem, već je dovoljno konvencionalnim oružjem napasti
njegovu kemijsku industriju, jer bi posljedice bile iste, ako ne i veće!
Zahvaljujući upravo tome Kongresu i vježbi u Kutini, jedan je
Amerikanac film o tome odnio u američki Senat gdje je izlobirao da
tadašnji "hazmat timovi" prerastu u specijalne postrojbe za hitne
intervencije u slučaju ugroza NBK-oružjem i NBK-terorizma. Kasnije,
osobito nakon 11. rujna 2001., većina je država prihvatila tu taktiku,
tj. doktrinu obrane jer je shvaćeno da bez nje nema brzog i pravilnog
odgovora. Ubrzo su te postrojbe promijenile ime – prišiven im je dodatak
CBRNe.
S obzirom da su mnoge države i prije imale slične postrojbe u sastavu
vojske ili policije, u čemu je razlika u odnosu na staru praksu?
Istina, sve su države već imale antiterorističke policijske specijalne
postrojbe kao i specijalne jedinice u vojsci. Ali kad imate ugrozu
kemijskim, biološkim, radiološkim ili nuklearnim sredstvima, - što nužno
ne znači NKB oružjem već svakom ugrozom s NKB materijalom koji netko
želi upotrijebiti kao sredstvo ugroze - postavlja se pitanje stručnosti
intervencija. Naime, antiteroristička policijska jedinica uspješno će
reagirati, ali se neće znati pozabaviti sredstvom ugroze. Ako pak u
akciju krenu samo ABK-ovci, oni nemaju udarnu moć antiterorizma.
CBRNe-timovi spajaju te dvije komponente u cjelinu čija je osnovna svrha
da – poput vatrogasaca i ostalih specijalnih postrojbi s 24-satnim
dežurstvima – interveniraju po pozivu. Ako nije došlo do štete, moraju
je spriječiti, a ako je šteta nastala, moraju spriječiti njeno širenje.
Te se postrojbe ne bave evakuacijom, zaštitom i spašavanjem, nego imaju
zakonom utvrđene procedure pozivanja i postupanja. Da bi se aktivirale,
ne treba zvati Sabor, Vladu ili predsjednika. Kada dobije zeleno svjetlo
za pokret, postrojba CBRNe kreće i nikog ništa ne pita. S teroristima
se obračunava oružjem, po potrebi ima i pregovarače, ali o tome se
odlučuje na licu mjesta, i to samo ako nema opasnosti od eksplozije
NBK-sredstva. Temeljni je zadatak postrojbe CBRNe neutralizirati
teroriste i osigurati zonu, a prate je ostale postrojbe koje nadopunjuju
njeno postupanje – među njima su specijalisti za radiološko, nuklearno,
kemijsko i biološko oružje, dekontaminatori, liječnici i drugi. Ti
"drugi" razlikuju se od države do države - po broju, veličini i namjeni.
Cijeli članak pročitajte OVDJE!
RSS feed Comments